Nico Rosberg pobijedio na VN Velike Britanije

Nico Rosberg pobijedio je na VN Velike Britanije.

Na startu Nico Rosberg loše starta i Mark Webber loše starta. Sebastian Vettel je drugi. Felipe Massa je poput metka zaobišao nekoliko bolida te došao na 6. mjesto.

U 8. krugu Lewisu Hamiltonu puca guma, da bi kasnije se to isto dogodilo Felipeu Massi i Jeanu-Ericu Vergneu. Riječ je o stražnjoj lijevoj gumi.

Nakon toga izašao je Saefty Car. Vettel je bio prvi, Rosberg drugi, a Adrian Sutil držao je sedmo mjesto.

Sebastianu Vettelu je u 41. krugu pokvario bolid i Nico Rosberg je došao na vodeću poziciju.

U međuvremenu promjene guma u boksevima donijele su promjene u poretku. Tako je Nico Rosberg na kraju završio kao prvi. Drugi je bio Mark Webber koji je unatoč lošem startu se uspio probiti na 2. mjesto. Treći je bio Fernando Alonso. On se tijekom utrke najviše borio sa Lotusima Kimija Raikkonena i Romaina Grosjeana.

Četvrti je Kimi Raikkonen koji je vjerojatno najveći gubitnik zbog ulazaka u bokseve. On nije ušao u boks i nije uspio obraniti svoju tada drugu poziciju. Peti je Lewis Hamilton. On je nakon puknuća gume pao s 1. mjesta među zadnje, ali se uspio probiti do pete pozicije. Šesti je bio Felipe Massa kojemu je isto pukla guma. Nakon perfektnog starta pao je na zadnju poziciju i Saefty Car mu je pomogao da smanji zaostatak.

Sedmo mjesto osvojio je Adrian Sutil. On je u prvom dijelu utrke držao se vodeće četvorke, ali je pao u nastavku jer nije mogao izdržati tempo vodećih i na kraju je završio sedmi.

Osmi je Daniel Ricciardo koji potvrđuje svoju prisutnost u top 10 tijekom cijelog vikenda.

Deveti je Paul di Resta koji je zbog prelaganog bolida startao sa 21. 22. je startao van der Garde zbog kazne od 10 mjesta.

I najbolju desetorku kompletirao je Nico Hulkenberg koji je tako prekinio crnu seriju Saubera bez bodova.

McLaren je ponovno ostao bez bodova. Jenson Button je završio tek 13., a Sergio Perez je odustao.

Poredak:

1. Rosberg Mercedes
2. Webber Red Bull-Renault
3. Alonso Ferrari
4. Raikkonen Lotus-Renault
5. Hamilton Mercedes
6. Massa Ferrari
7. Sutil Force India-Mercedes
8. Ricciardo Toro Rosso-Ferrari
9. Di Resta Force India-Mercedes
10. Hulkenberg Sauber-Ferrari
11. Maldonado Williams-Renault
12. Bottas Williams-Renault
13. Button McLaren-Mercedes
14. Gutierrez Sauber-Ferrari
15. Pic Caterham-Renault
16. Bianchi Marussia-Cosworth
17. Chilton Marussia-Cosworth
18. van der Garde Caterham-Renault
19. Grosjean Lotus-Renault

Odustali:

20. Perez McLaren-Mercedes
21. Vettel Red Bull-Renault
22. Vergne Toro Rosso-Ferrari

VN Velike Britanije: o stazi, raspored događaja i zanimljivosti

Sljedeća utrka po rasporedu je VN Velike Britanije na legendarnoj stazi Silverstone. To je mjesto gdje se održala prva utrka u svjetskom prvenstvu formule 1.

O stazi:

Dužina staze: 5.901 km
Dužina utrke: 52 kruga (306.9 km)
Smjer: Kazaljka na satu
Zavoji: 18 (10 desnih i 8 lijevih)
Max. G sile: 5G
Prva utrka: 1950.
Rekord kruga: 1:34.661 (Kimi Raikkonen, Lotus, 2012)
Prosječna temp.: 19°C

Raspored događaja:

Petak 28. lipnja 2013.
1. slobodni trening 11:00 - 12:30
2. slobodni trening 15:00 - 16:30
Subota 29. lipnja 2013.
3. slobodni trening 11:00 - 12:00
Kvalifikacije 14:00
Nedjelja 30. lipnja 2013.
Utrka 14:00

Zanimljivosti:

• Na stazi u Silverstoneu se vozila prva utrka u formuli 1. Pobijedio je Nino Farina.
• Na VN Velike Britanije Ferrari je ostvario svoju prvu pobjedu u formuli 1 1951. godine s vozačem Joseom Froilanom Gonzalezom.
• Prvi Britanac koji je pobijedio na VN Velike Britanije bio je Peter Collins. Ukupno je 10 britanaca slavilo na VN Velike Britanije a to su: Collins, Clark, Stewart, Hunt, Watson, Mansell, D.Hill, Herbert, Coulthard i Hamilton. 
• Najviše pobjeda na VN Velike Britanije ima Alain Prost - 5.
• Najviše pobjeda od konstruktora na VN Velike Britanije ima Ferrari - 13.
• 2011. je bila 60. godišnjica od prve pobjede Ferrarija na ovoj stazi. U utrci 2011. pobijedio je Fernando Alonso u Ferrariju.
• Ako Kimi Raikkonen osvoji barem jedan bod u utrci, postat će jedini rekorder po broju utrka u kojima je uzastopno osvojio barem jedan bod. Trenutno rekord drže on i Michael Schumacher.

Kočnice

Kada je u pitanju kočenje, bolidi formule 1 su usko povezani sa svojim cestovnim rođacima - autima. U formuli 1 zabranjeni su protuklizni ABS sustavi.

Princip kočenja u formuli 1 je jednostavan: uklanjanje kinetičke energije iz bolida. Formula 1 bolidi imaju disk kočnice s rotirajućim diskovima koji su spljošteni između dva kočiona obloga djelovanjem hidrauličkih kliješta. To u bolidu stvara velike količine topline i svjetlosti - možete primjetiti da su diskovi obično vrući i sjajno žute boje.

Jako kočenje može uzrokovati blokadu kotača što može završiti izvrtanjem. U formuli 1 razvijen je sustav kočenja u kojem se smanjuje tlak kočenja tako da kotač može okretati i zaustaviti na najmanju moguću stopu prije blokade, ali taj sustav je zabranjen 1990. Zato kočenje ostaje pravo "malo umijeće" svakog vozača u formuli 1.

Tehnički propisi zahtijevaju da svaki bolid ima dvostruki hidraulički kočioni sustav sa dva odvojena spremnika za prednje i stražnje kotače. Kočenje se raspoređuje na prednje i zadnje kotače. Taj raspored može obaviti vozač u kokpitu. U normalnom radu, 60% kočenja ide na prednje kotače, a 40% na zadnje.

F1 kočnice su u jednom području naprednije od automobilskih kočnica: materijal. Svi bolidi koriste diskove od karbonskih vlakana koja štede težinu te su u mogućnosti da rade na višim temperaturama od čelika diskova. Posebni jastučići na složenim kočnicama sposobni su raditi na ogromnim temperaturama - 0 - 750°C. Prije su se diskovi različitih veličina koristili na kvalifikacijama i utrkama, ali 2003. zbog promjena pravila da svi bolidi nakon kvalifikacija moraju ići u tzv. "parc ferme" i od tada se koriste isti diskovi za kvalifikacije i utrke.

Kočnice u formuli 1 su iznimno učinkovite. U kombinaciji s današnjim naprednim gumama, drastično smanje put kočenja. Sa 160 km/h bolid formule 1 se znatno brže zaustavi nego automobil koji vozi 100 km/h. Pravila određuju razvoj kočnica kroz materijale i dizajn kako bi se spriječio kraći put kočenja u kojem bi pretjecanje bilo gotovo nemoguće.

2009. uvedeno je iskorištavanje otpadne energije kočenja kinetičkom energijom (KERS). KERS daje dodatnu snagu motoru i može se koristiti na kratkim stintovima te pomaže vozačima pri pretjecanju.

Aerodinamika

U formuli 1 aerodinamika je postala ključ uspjeha u sportu i momčadi troše desetke milijuna dolara na istraživanje i razvoj na tome području.

Aerodinamički dizajner koncentrira se na dva primarna problema: stvaranje downforcea koji pomaže bolidu da ne prokliže i poboljšavanje snage u zavojima, a smanjivanje otpora koji se dobiva turbulencijama koje usporavaju bolid.

Nekoliko momčadi je počelo eksperimentirati s krilima u kasnim 60-tima. Krila na bolidu djeluju isto kao i kod zrakoplova, ali u obrnutom smjeru. Zrak teče različitim brzinama na dvije strane krila i stvara se razlika u tlaku, u fizici poznatije kao Bernoulijev princip. Kako se pritisak pokušava uravnotežiti, krila se premještaju u smjeru niskog tlaka. Dok zrakoplovi svoja krila koriste za stvaranje potiska, bolidi za utrke ga koriste za stvaranje downforcea. Moderni bolid formule 1 sposoban je za razvoj sile 3.5 g (tri i pol puta veće od vlastite težine) zahvaljujući aerodinamičnom downforceu. Tako bi teoretski pri visokim brzinama mogli voziti naopako.

Rani pokusi doveli su do nekih nevjerojatnih nesreća, a 1970. je u pravila uvedeno ograničenje za veličinu i položaj krila. Tijekom godina krila su se razvijala, a ta pravila uglavnom vrijede i danas.

Sredinom 70-tih otkriven je "ground effect" downforce. Inžinjeri Lotusa otkrili su da se cijeli bolid može ponašati kao krilo stvaranjem divovskog krila koje bi usisavalo zrak sa strane, a isisavalo ga na cestu. Primjer toga razmišljanja je Brabham BT46B kojeg je dizajnirao Gordon Murray, a koristio je ventilator za hlađenje i odvod zraka stvarajući ogromni downforce. Povučen je nakon samo jedne utrke. Zatim su se uvela pravila koja su ograničila "ground effect".

Unatoč svemu tome, temeljna načela aerodinamike u formuli 1 i dalje vrijede: stvoriti maksimalan downforce za što manji otpor. Prednje i zadnje krilo je opremljeno je raznim "oblicima (profilima)", ovisno o zahtjevima downforcea za tu stazu. Za uske i spore staze poput Monte Carla treba agresivno postaviti krilo kako bi se stvorilo što više downforcea, a za ravne staze poput Monze treba smanjiti zakrivljenost krila kako ne bi bilo puno downforcea što omogućuje veliku brzinu na ravnom dijelu staze.

Svaki oblik na površini formule 1, od oblika ovjesa do vozačeve kacige ima svoj aerodinamički učinak. Poremećeni protok zraka može stvoriti turbulencije što usporava bolid. Dizajneri ulažu mnogo truda u smanjenju otpora zraka i povećanju downforcea. U posljednjih nekoliko godina dizajneri su pokušavali dizajnirati bolid što sličniji Ferrarijevom gdje je stražnji dio bolida napravljen što uže i što niže je moguće jer to smanjuje otpor i povećava količinu zraka na stražnje krilo. Uz pomoć tzv. "bargeboards" oblikovali su protok zraka i smanjili turbulencije.

S novim pravilima 2005., FIA je učinila aerodinamiku još genijalnijom. U pokušaju smanjivanja brzine, odredili su podizanje prednjeg krila, pomaknuli stražnje krilo naprijed mijenjajući profil stražnjeg difuzora. To je dovelo do mnogih novih ideja kao što su "rogovi" na bolidu McLarena MP4-20.

Većina tih inovacija su zabranjene prema novim strogim aero pravilima iz 2009. Tim promjenama olakšano je pretjecanje. Prednja krila postala su niža i šira, a zadnja uža i višlja. Možda najzanimljivija promjena je ta da je vozač iz kokpita tijekom utrke mogao napraviti ograničene prilagodbe na prednjem krilu.

2011. je uveden DRS (Drag Reduction System) na stražnje krilo. Upravlja se elektronički, a koristi se na određenim dijelovima staze koje se obično zovu DRS zone. 2012. DRS u kvalifikacijama i na treningu se mogao koristiti na bilo kojem dijelu staze, a od 2013. DRS se koristi samo na DRS zonama. DRS se ne može koristiti po mokrome. Sustav se ne može aktivirati u utrci ako je vozač u većem razmaku od jedne sekunde. Isključuje se kada vozač krene kočiti.

Sebastian Vettel pobijedio na VN Kanade

Sebastian Vettel je pobijedio na VN Kanade. Startao je prvi i odjurio naprijed i dominirao cijelu utrku. Drugi je bio Fernando Alonso, a treći Lewis Hamilton.

Valtteri Bottas, koji je ostvario treće mjesto u kvalifikacijama, pao je i ostao bez bodova.

Red Bullov Mark Webber završio je kao četvrti.

Ferrarijev Felipe Massa ostvario je osmo mjesto startavši sa 16. mjesta.

Momčad Lotusa je na VN Kanade osvojila samo 2 boda devetim mjestom Kimija Raikkonena. Romain Grosjean je bio trinaesti.

Još jednu dobru utrku ostvario je Jean-Eric Vergne i dovezao svoj Toro Rosso do šeste pozivcije. Sedmi je bio Paul di Resta, a njegov momčadski kolega Adrian Sutil deseti.

Odustali su Nico Hulkenberg i Giedo van der Garde. Pri uklanjaju Gutierrezovog bolida sa staze redar je pao pod vozilo koje je uklanjalo formulu. Nažalost preminuo je.

Još nadodajmo da je sad Sebastian Vettel povećao svoju prednost u ukupnom poretku, a Fernando Alonso je prestigao Kimija Raikkonena.

Poredak:

1. Vettel Red Bull-Renault
2. Alonso Ferrari
3. Hamilton Mercedes
4. Webber Red Bull-Renault
5. Rosberg Mercedes
6. Vergne Toro Rosso-Ferrari
7. Di Resta Force India-Mercedes
8. Massa Ferrari
9. Raikkonen Lotus-Renault
10. Sutil Force India-Mercedes
11. Perez McLaren-Mercedes
12. Button McLaren-Mercedes
13. Grosjean Lotus-Renault
14. Bottas Williams-Renault
15. Ricciardo Toro Rosso-Ferrari
16. Maldonado Williams-Renault
17. Bianchi Marussia-Cosworth
18. Pic Caterham-Renault
19. Chilton Marussia-Cosworth
20. Gutierrez Sauber-Ferrari

Odustali:

21. Hulkenberg Sauber-Ferrari
22. van der Garde Caterham-Renaul

VN Kanade: o stazi, raspored događaja i zanimljivosti

Sljedeća utrka u kalendaru je VN Kanade.

 O stazi:

Dužina staze: 4.316 km
Dužina utrke: 70 krugova (305.3 km)
Smjer: Kazaljka na satu
Zavoji: 15 (9 desnih i 6 lijevih)
Max. G sile: 3.6G
Prva utrka: 1978.
Rekord kruga: 1:13.622 (Rubens Barrichello, Ferrari, 2004.)
Prosječna temp.: 24°C

Raspored događaja:

Petak 7. lipnja 2013.
1. slobodni trening 16:00 - 17:30
2. slobodni trening 20:00 - 21:30
Subota 8. lipnja 2013.
3. slobodni trening 16:00 - 17:00
Kvalifikacije 19:00
Nedjelja 9. lipnja 2013.
Utrka 20:00

Zanimljivosti:

• Samo jedan Kanađanin je uspio pobijediti na svojoj domaćoj utrci u Kanadi, Gilles Villeneuve 1978. od 11 Kanađanina koji su ikada vozili svoju domaću utrku.
• Staza u Montrealu se zvala Notre-Dame Circuit, ali su je preimenovali u Gilles Villeneuve nakon pogibije Gillesa Villeneuvea 1982.
• U prosjeku 75 sekundi treba da se napravi krug na stazi što je svrstava u najbržu stazu u kalendaru.
• Michael Schumacher je najuspješniji vozač na ovoj stazi sa 7 pobjeda.
• U zadnje 33 utrke, 14. puta je vozač pobijedio sa pole positiona. Najniža startna pozicija s koje je vozač uspio pobijediti je 10. Pobijedio je Ligierov Jacques Laffite 1981.
• VN Kanade će biti 100. utrka za momčad Force Indije.
• Trenutno od vozača koji voze, Lewis Hamilton je najuspješniji, svaki puta kada bi pobijedio, slijedeće godine bi odustao (2007. je pobijedio, 2008. odustao, 2010. je pobijedio, 2011. je odustao i 2012. je pobijedio.
• Ako Kimi Raikkonen osvoji barem bod u utrci, izjednačit će rekord Michaela Schumachera sa 24 utrke zaredom u kojoj je ostvario barem bod.