Princip
kočenja u formuli 1 je jednostavan: uklanjanje kinetičke energije iz
bolida. Formula 1 bolidi imaju disk kočnice s rotirajućim diskovima koji
su spljošteni između dva kočiona obloga djelovanjem hidrauličkih
kliješta. To u bolidu stvara velike količine topline i svjetlosti -
možete primjetiti da su diskovi obično vrući i sjajno žute boje.
Jako kočenje može uzrokovati blokadu kotača što može završiti izvrtanjem. U formuli 1 razvijen je sustav kočenja u kojem se smanjuje tlak kočenja tako da kotač može okretati i zaustaviti na najmanju moguću stopu prije blokade, ali taj sustav je zabranjen 1990. Zato kočenje ostaje pravo "malo umijeće" svakog vozača u formuli 1.
Tehnički propisi zahtijevaju da svaki bolid ima dvostruki hidraulički kočioni sustav sa dva odvojena spremnika za prednje i stražnje kotače. Kočenje se raspoređuje na prednje i zadnje kotače. Taj raspored može obaviti vozač u kokpitu. U normalnom radu, 60% kočenja ide na prednje kotače, a 40% na zadnje.
F1 kočnice su u jednom području naprednije od automobilskih kočnica: materijal. Svi bolidi koriste diskove od karbonskih vlakana koja štede težinu te su u mogućnosti da rade na višim temperaturama od čelika diskova. Posebni jastučići na složenim kočnicama sposobni su raditi na ogromnim temperaturama - 0 - 750°C. Prije su se diskovi različitih veličina koristili na kvalifikacijama i utrkama, ali 2003. zbog promjena pravila da svi bolidi nakon kvalifikacija moraju ići u tzv. "parc ferme" i od tada se koriste isti diskovi za kvalifikacije i utrke.
Kočnice u formuli 1 su iznimno učinkovite. U kombinaciji s današnjim naprednim gumama, drastično smanje put kočenja. Sa 160 km/h bolid formule 1 se znatno brže zaustavi nego automobil koji vozi 100 km/h. Pravila određuju razvoj kočnica kroz materijale i dizajn kako bi se spriječio kraći put kočenja u kojem bi pretjecanje bilo gotovo nemoguće.
2009. uvedeno je iskorištavanje otpadne energije kočenja kinetičkom energijom (KERS). KERS daje dodatnu snagu motoru i može se koristiti na kratkim stintovima te pomaže vozačima pri pretjecanju.
Jako kočenje može uzrokovati blokadu kotača što može završiti izvrtanjem. U formuli 1 razvijen je sustav kočenja u kojem se smanjuje tlak kočenja tako da kotač može okretati i zaustaviti na najmanju moguću stopu prije blokade, ali taj sustav je zabranjen 1990. Zato kočenje ostaje pravo "malo umijeće" svakog vozača u formuli 1.
Tehnički propisi zahtijevaju da svaki bolid ima dvostruki hidraulički kočioni sustav sa dva odvojena spremnika za prednje i stražnje kotače. Kočenje se raspoređuje na prednje i zadnje kotače. Taj raspored može obaviti vozač u kokpitu. U normalnom radu, 60% kočenja ide na prednje kotače, a 40% na zadnje.
F1 kočnice su u jednom području naprednije od automobilskih kočnica: materijal. Svi bolidi koriste diskove od karbonskih vlakana koja štede težinu te su u mogućnosti da rade na višim temperaturama od čelika diskova. Posebni jastučići na složenim kočnicama sposobni su raditi na ogromnim temperaturama - 0 - 750°C. Prije su se diskovi različitih veličina koristili na kvalifikacijama i utrkama, ali 2003. zbog promjena pravila da svi bolidi nakon kvalifikacija moraju ići u tzv. "parc ferme" i od tada se koriste isti diskovi za kvalifikacije i utrke.
Kočnice u formuli 1 su iznimno učinkovite. U kombinaciji s današnjim naprednim gumama, drastično smanje put kočenja. Sa 160 km/h bolid formule 1 se znatno brže zaustavi nego automobil koji vozi 100 km/h. Pravila određuju razvoj kočnica kroz materijale i dizajn kako bi se spriječio kraći put kočenja u kojem bi pretjecanje bilo gotovo nemoguće.
2009. uvedeno je iskorištavanje otpadne energije kočenja kinetičkom energijom (KERS). KERS daje dodatnu snagu motoru i može se koristiti na kratkim stintovima te pomaže vozačima pri pretjecanju.
Nema komentara:
Objavi komentar